Prvi gospodari utvrde Nečven bili su Nelipići, vlasnici čitavog prominsko-miljevačkog kraja. U njihovom je vlasništvu do 1421. godine, a nakon toga dolazi u posjed plemićke obitelji Martinušić.

Početkom 16. stoljeća Nečven osvajaju Turci, u čijem je posjedu kao vojna utvrda sve do 1688. godine. Sredinom 17. stoljeća Nečven je, uz Šibenik i Knin, najmoćnija i vojno-strateški najznačajnija utvrda na lijevoj obali rijeke Krke.

Nasuprot utvrdi Nečven, nad kanjonom Krke, nalazi se i utvrda Trošenj, a njegovi vladari bili su hrvatski knezovi Šubići. Obje su utvrde danas vrijedni spomenici hrvatske kulturne baštine. Povezivao ih je drveni most još od 14. stoljeća, kojeg je sredinom 17. stoljeća srušio don Stjepan Sorić prilikom oslobađanja od Turaka. Nakon odlaska Turaka Nečven je zapaljen i napola porušen.

Od rujna 2011. na srednjovjekovnoj utvrdi Nečven provode se sustavna arheološka istraživanja i konzervatorski radovi, ali i pripremni radovi za buduću izgradnju visećeg pješačkog mosta preko kanjona Krke koji će povezati utvrde Nečven i Trošenj.

Nacionalni park “Krka” smješten je na području Šibensko-kninske županije i obuhvaća površinu od 109 km2 najljepšeg toka rijeke Krke i donji tok rijeke Čikole. Nacionalnim parkom proglašen je 1985. godine, dok su pojedini dijelovi rijeke Krke zaštićeni od 1948. godine.

S potopljenim dijelom ušća Krka je duga oko 72,5 km i po dužini je 22. rijeka u Hrvatskoj. Izvire u podnožju planine Dinare, 3,5 km sjeveroistočno od Knina. Sa sedam sedrenih slapova i ukupnim padom od 224 m, Krka je prirodni i krški fenomen. Sedreni slapovi rijeke Krke temeljni su fenomen ove rijeke.

Područje obuhvaća hrvatski dio planina Dinare, Troglava i Kamešnice, izvorišnog i gornjeg dijela toka rijeke Cetine te krških polja uz Cetinu – Hrvatačko, Paško i Vrličko.

Park prirode “Dinara”, odnosno njegovo područje, značajno je zbog očuvanih izvornih prirodnih vrijednosti, bogate georaznolikosti, brojnih divljih vrsta flore i faune, endema te cjelokupne raznolikosti prirodnih i poluprirodnih staništa, vrijednosti proizašlih iz višestoljetne tradicije ljudskog korištenja prostora, autohtonih pasmina i sorata te bogatog kulturnog i povijesnog naslijeđa sačuvanog u brojnim arheološkim nalazima i kulturno – povijesnim lokalitetima.